Anksioznost i napadi panike su oblici emocionalne disfunkcije koji mogu značajno uticati na svakodnevni život pojedinca.
Anksioznost – strah od života
Često vezano za depresiju, ali i kao samostalnu smetnju, pominjemo anksioznost.
Čini se kao da je ova reč, inače povezana za slobodno-lebdeći strah i osećaj nadolazećeg problema i neprijatnog iščekivanja, postala deo našeg svakodnevnog rečnika. Sa (često samo-postavljenom) dijagnozom anksioznosti i/ili paničnog napada, javljaju nam se brojne osobe suočene sa raznim životnim dilemama, problemima i nedaćama.
Pokušavajući da sebi pomognu, da svoju tegobu imenuju i potvrde na forumima, preko iskustava drugih ili preko javnih predavanja stručnjaka mešovitih profila, navode anksioznost kao nešto što im uzrokuje nesanicu, nemir, vrtoglavicu, različite telesne smetnje i drugo. Istovremeno im onemogućava da u životu učestvuju punim plućima i da koriste svoj puni kapacitet, često ih ograničavajući na minimum socijalnih konatakta i profesionalnih ostvarenja.
Grupa anksioznih poremećaja se smatra najbrojnijom grupom psihičkih poremećaja, koji pogađaju osobe svih uzrasta.
Iako liči na strah, anksioznost se karakteriše time da je taj „strah“ nejasan i neodređen, veoma jakog intenziteta koji je neprimeren situaciji, postoji intenzivna preokupiranost anksioznim doživljavanjem, sa utiskom da ne može da se kontroliše i da upravlja ponašanjem osobe koja je doživljava, onesposobljava i negativno utiče na opštu funkcionalnost.
Budući da se u praksi često susrećemo sa anksiozno-depresivnim sindromom, kao i da depresija spada u grupu anksioznih poremećaja, mnoštvo pomenutih simptoma iz obe vrste poremećaja, čini kliničku sliku sa kojima se pojedinci nose, uglavnom dosta dugo sami pre nego što se jave i potraže pomoć.
Moguće je naučiti bolje načine savladavanja anksioznosti! Lekovi nisu jedini način da se unutrašnji nemir ublaži. Psihoedukacija daje odlične rezultate u ovladavanju drugačijim obrascima ponašanja, a time i smanjivanjem i kontrolisanjem nivoa anksioznosti.