Čuvajte svoju ljubav
„Čuvajte svoju ljubav“ i „Nemojte biti ljubomorni jedno na drugo, već na svoj brak“, neke su od divnih, ohrabrujućih i obećavajućih smernica koje čujemo kad ulazimo. Da li se njima dovoljno pozabavimo u nedeljama, mesecima i godinama koje dolaze?
Mnogo toga drugačijeg izgovori se i čuje kad izlazimo iz braka, kao obećanja večne sloge i ljubavi. Zajednica dvoje ljudi, zamišljena kao mesto uzajamnog davanja i zajedničkog razvoja, vrhunac sklada i mnogo više od spoja dve jedinke, zaista može biti bajkovito putovanje kroz život. Često je, nažalost, to putovanje kroz pustinju i prašumu, borba za ono čega dobijate premalo ili vam je previše, borba za opstanak koja je počela veselim svadbenim slavljem i velikim očekivanjima. Šta se dogodilo?
Na samom početku karijere, počinjući da radim kao psiholog, bila sam svesna da ću u praksi naići na problematične partnerske odnose. Moja procena je bila da će biti, recimo do 20% tih, naspram oko 80% „normalnih“ brakova. Praksa me je brzo demantovala. Prečesto, odnosi između partnera nisu bili ni skladni, ni zadovoljavajući za drugog u odnosu, ni na sreću i radost, niti autentičnost onog koji se kao pacijent/klijent javljao.
Bežanje iz braka u drugu vezu, posao, alkohol, kocku, pivo s društvom, pecanje, i ko zna koliko još različitih azila, kao i isključenost i kada su partneri u istoj kući ili sobi, pa i za istim stolom, bili su predamnom slika usamljenosti u braku, većine, a nikako izuzetaka. Za većinu, brak se podrazumevao, i na odnosu se nije radilo, ili se radilo tako da se on više kvari nego popravlja.
Da li je moguće raditi na odnosu? Odgovor je: da, celog života. Brak nije stanje, već dinamični proces koji zahteva prilagođavanje i rad na odnosima, koji je utoliko složeniji, ukoliko su porodice brojnije, a okolnosti sa kojima se susrećete, izazovnije. „I u dobru i u zlu“ nije opis restoranskog kupea u vozu, koji će nas dovesti na neko srećno mesto, na kome ćemo živeti „zauvek srećno“. Pre je to opis stalnog balansiranja da tasovi vage ostanu koliko-toliko u ravnoteži. Ako balansiranje ne uspe, rezultat je sve češće razvod.
Kako doneti odluku, kako podneti realizaciju, kako nastaviti dalje, nisu ni malo laka pitanja, niti ima intuitivnih rešenja. Svaki od ovih elemenata nosi neizvesnost i intenzivna osećanja.
Lični rad i rad na svojim osećanjima početak je boljeg vladanja odnosima i sobom u odnosima. Nekim parovima je i nakon razvoda preporučena partnerska terapija razvoda, kako bi postigli komuninkaciju i saradnju, u najboljem interesu zajedničke dece. Čak i kada brak više ne postoji, ostaje odnos prožet (najčešće negativnim) osećanjima koji valja uskladiti i što više učiniti prihvatljivim za obe strane. I ovde govorim o procesu. On se često na bolan način reflektuje na decu, žrtve a nikada krivce za partnerski krah.
Odnos u vašem partnerstvu može više nalikuje X-u – vas dvoje ste potekli iz različitih životnih istorija, sreli se u nekom momentu koji je trajao nekoliko meseci ili nekoliko desetina godina, a nastavili ste da se razvijate u različitim smerovima. U drugom slučaju, više nalikuje Y-u – sreli ste se dolazeći iz različitih okruženja i nastavili da se zajedno razvijate i rastete, rad na partnerskom odnosu je vaša tema.
Obostrano ulaganje da odnos uspe je važno, čak i kada je odnos bivši, a naročito kada se još uvek borite da ga održite. Možda za sada treba samo da naučite kako da to radite bolje.